16 Mar 2026
• | Agić A.
• | 90

Šargan (Vipera ursinii) je najmanja evropska otrovnica i jedna od najugroženijih zmija u Evropi. Bosanskohercegovačke populacije pripadaju podvrsti Vipera ursinii macrops (Mehely, 1911) i ovo je ujedno i Balkanski endem koji naseljava planinske livade Dinarida i Šarsko-Pindskog gorja.

📏 Opis vrste

Maksimalna dužina: do 60 cm
Boja tijela: sivkasta, blijedo smeđa ili žućkasta sa tamnom cik-cak šarom na leđima, obično obrubljenom crnom bojom. 

Šargan je mala, zdepasta zmija uske glave, često s karakterističnim „mrkim“ izgledom. Glava je jasno odvojena od ostatka tijela, koje je zdepasto, a rep je vrlo kratak. Oči, kao i kod drugih ljutica, imaju vertikalne „mačje“ zjenice. Na gornjoj strani glave nalazi se tamni uzorak u obliku slova „V“, dok se od oka do vrata proteže tamna pruga koja se nastavlja u obliku pjegica duž bočne strane tijela. Leđne ljuske u presjeku izgledaju poput talasa, imaju izražen greben i često su kratke, pa je vidljiva tamna koža ispod. Postoji spolni dimorfizam: ženke su veće, tamnijeg obojenja i s kraćim repom, dok su mužjaci svjetlije obojeni, s jasnijom cik-cak šarom, kraći od ženki, ali s dužim repom. Melanistične (potpuno crne) jedinke su vrlo rijetke. 

📍Rasprostranjenost

Populacije šargana imaju vrlo rijedak i fragmentiran areal rasprostranjenja, koji se proteže od jugoistočne Francuske, preko centralnih Apenina, zapadne i centralne Mađarske, sjeverne i južne Hrvatske, centralne i južne Bosne i Hercegovine, Crne Gore, juga Srbije, sjeverne Albanije, sjeverozapadne Sjeverne Makedonije, zapadne Grčke, pa do centralne i istočne Rumunjske. Smatra se izumrlom u Austriji i Bugarskoj, dok je u Mađarskoj i Moldaviji gotovo pred izumiranjem. Može se naći do približno 2700 m nadmorske visine.

U Bosni i Hercegovini je rijetka vrsta, uglavnom vezana za planinske livade u submediteranskom dijelu zemlje. 

🏠 Stanište 

Šargan je prvenstveno povezan s otvorenim livadama i planinskim obroncima. Ovisno od podvrste, neke populacije su vezane za planinske predjele, dok se nizijske podvrste nalaze u stepskim, suhim ili vlažnim livadama.

Na Balkanu je šargan asociran za izolirane planinske livade na oko 1.000 do 2.700 m nadmorske visine. Živi na brdima sa dobrom drenažom, nešto vegetacije, ali češće se sreće na visokim i često suhim livadama unutar mikrohabitata sa bogatom vegetacijom.

🔄 Životni ciklus

Spolna zrelost: oko 3-4 godine
Starosni vijek: nepoznat

Tokom zimskog perioda jedinke hiberniraju pod zemljom, često koristeći brloge sisara, ali se mogu naći i ispod kamenja ili korijena drveća. Nakon otapanja snijega, zmije se bude, a vrlo brzo počinje sezona parenja. Mužjaci se bude ranije od ženki i odmah kreću u potragu za kvalitetnim teritorijem, koji brane boreći se sa drugim mužjacima. Ženke se bude u aprilu i maju, kada počinje parenje. Razmnožavaju se svake dvije godine i krajem ljeta rađaju između 2 i 8 mladunaca. Veće i starije ženke nose veći broj mladih. Mladunci su dugi između 12 i 15 cm i odmah su sposobni za samostalan život, jer se razvoj odvija unutar tijela majke, što ovu vrstu čini ovoviviparnom.

🍽 Ishrana

Mali šargan je dnevna (diurnalna) životinja. Pretežno se hrani insektima, a na Balkanu su skakavci i zrikavci najvažniji dio ishrane. Odrasle jedinke mogu loviti i guštere ili male sisare, koje gutaju žive. Otrov ne koriste primarno za ubijanje plijena, već da ga lakše svare.

🚨 Ugroženost i zaštita

Šargan je izrazito ugrožena i vrlo osjetljiva vrsta u Bosni i Hercegovini, sa fragmentiranim i malobrojnim populacijama. Napuštanje tradicionalne ispaše dovodi do sukcesije vegetacije i zarastanja otvorenih staništa, čime se smanjuje pogodno stanište za ovu vrstu. 

💡Zanimljivosti

Narodni naziv ove vrste je „planinski žutokrug“, jer se često sklupča u krug dok se sunča na planinskim obroncima.

Otrov ove zmije je najslabiji među evropskim ljuticama. Za ljude ne predstavlja ozbiljnu opasnost i često se upoređuje sa bolom nakon uboda pčele. Iako je uglavnom bezopasan, može izazvati blago natečenje na mjestu ugriza, dok klinički i smrtni slučajevi nisu zabilježeni.

📖 Literatura

🔖Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. HarperCollins, London, UK.

🔖Jelić, D., Ajtić, R., Sterijovski., Crnobrnja-Isailović, J., Lelo. S., & Tomović. Lj. (2013). Distribution of the genus Vipera in the western and central Balkans (Squamata: Serpentes: Viperidae). Herpetozoa, 25 (3/4), 109-132.

🔖Lelo, S., Zimić, A., & Šunje, E. (2017). Crvena lista gmizavaca (Chordata, Vertebrata, Reptilia) Federacije Bosne i Hercegovine. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 12, 31-42.

🔖Lelo, S. & Zimić, A. (2020). Biosistematika vertebrata: Biodiverzitet vodozemaca i gmizavaca sa posebnim osvrtom na faunu Bosne i Hercegovine [Biosystematics of vertebrates: Biodiversity of amphibians and reptiles with special reference to the fauna of Bosnia and Herzegovina]. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja. Ilijaš, Sarajevo.

🔖Speybroeck, J., Beukema, W. Bok, B., & Van Der Voort, J. (2016). Field Guide to the Amphibians and Reptiles of Britain and Europe. Bloomsbury Publishing, London, UK.

🔖Zimić, A., Čengić, M., Ćurić, A., Šunje, E., Jusić, B., Lelo, S., & Jelić, D. (2018). The checklist of reptile fauna (Chordata: Vertebrata: Reptilia) in Bosnia and Herzegovina [Revizija popisa faune gmizavaca (Chordata: Vertebrata: Reptilia) Bosne i Hercegovine]. Poster prezentacija. Drugi Balkanski Herpetološki Simpozij u okviru 13. Hrvatskog biološkog kongresa sa međunarodnim sudjelovanjem. Poreč, Hrvatska, 19.-23. septembar 2018. Knjiga sažetaka, p. 156.