3 Mar 2026
• | Agić A.
• | 99

Čovječija ribica (Proteus anguinus) je stenoendemski stigobiont - vodeni organizam u potpunosti prilagođen i trajno vezan za pećinske uvijete. Ova vrsta je jedini pravi pećinski kičmenjak u Evropi i jedan od najneobičnijih vodozemaca na svijetu. 

📏 Opis vrste

Maksimalna dužina:  do 40 cm
Boja tijela: mliječno bijela ili blijedoružičasta, rijetko žućkasta ili sivkasta (gotovo bez pigmenta)

Tijelo je izduženo i cilindrično sa kratkim repom te podsjeća na jegulju. Prednji dio glave je izdužen sa zakržljalim očima koje su kod adultnih jedinki prekrivene kožom, dok se kod juvenilnih jedinki oči ipak mogu slabo primijetiti. Tokom cijelog života, jedinke posjeduju spoljašnje škrge te se zbog toga ova vrsta svrstava u neotenične organizme - organizme koji trajno zadržavaju larvarlne karakteristike. Udovi su im vrlo kratki, a za čovječe ribice je specifičan fenomen redukcije broja prstiju jer posjeduju samo tri prsta na prednjim i dva prsta na zadnjim ekstremitetima. 

📍Rasprostranjenost

Prirodno naseljava pećinske sisteme Dinarskog krša i njeno prisustvo je zabilježeno u Sloveniji, Hrvatskoj,  Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. Pored toga postoje izolovane populacije na krajnjem sjeveroistoku Italije a čak je introducirana u neke pećinske sisteme u Francuskoj. Na teritoriji BiH, čovječija ribica je zabilježena na preko 80 lokaliteta u pojasu južnog i sjeverozapadnog dijela države. 

🏠 Stanište 

Čovječije ribice žive skoro isključivo u podzemnim potocima i jezerima krečnjačkih pećina. Preferira duboka područja i hladne vode sa temperaturom između 5 i 15 C. Nakon obilnih kiša, bujice ponekad izbace jedinke na površinu, gdje se mogu pronaći u rijekama i potocima.

🔄 Životni ciklus

Spolna zrelost: oko 14 godina
Starosni vijek: do 70 godina 

Zbog temperaturne stabilnosti pećinskih staništa razmnožavanje ove vrste ne ovisi o godišnjem dobu. Za ovu vrstu karakteristično je teritorijalno ponašanje mužjaka kao i ritualno udvaranje u prisustvu ženke, a sami proces oplodnje teče tako da mužjak polaže vani spermatofore koje ženka potom kupi kloakom. Nakon oplodnje, ženka može položiti više od 70 jaja, koje uglavnom postavlja ispod kamenja. Ova faza polaganja može trajati čak i do mjesec dana. Karakteristično je to što ženka, na nižim temperaturama, rađa već razvijene larve. 

🍽 Ishrana

Čovječja ribica traži hranu na više načina. Njen primarni metod jeste primanjem zvučnih signala unutrašnjim uhom ili lateralom linijom (sistemom) te mirisom gdje je sposobna osjetiti ekstremno niske koncentracije organske materije u vodi. Pretežno se hrani pećinskim akvatičnim beskičmenjacima poput račića, akvatičnih puževa, larvama plekoptera i vodencvjetova. Zbog sporog metabolizma može gladovati i do pet godina, a jedini istinski predatori za ovu vrstu su ribe.

🚨 Ugroženost i zaštita

💡Zanimljivosti 

Prije nego što je vrsta opisana, na našim prostorima je kružilo vjerovanje da u pećinama žive zmajevi koji kontroliraju razinu vode. Zmaj je imao sposobnost da isuši izvor i određivao je kada će pustiti vodu. Sa vodom bi izlazila i zmajeva mladunčad koja su zapravo predstavljala adultne jedinke čovječije ribice.

Čovječija ribica ima najduži životni vijek od svih vrsta vodozemaca, a registrovana je starost od 68,5 godina.

Čovječije ribice su vrlo često skupljali farmeri da bi ih koristili kao hranu za svinje.

Postoje dvije podvrste čovječije ribice:

• bijela podvrsta Proteus anguinus anguinus i
• crna podvrsta Proteus anguinus parkelj.

Crne čovječije ribice žive u samo dva izvora u Sloveniji, međutim, ljudi su često nalazili i primjerke s tamnim pigmentom boje kod bijele podvrste, što ukazuje na činjenicu da su vrlo rijetki pigmentirani primjerci došli u doticaj sa suncem, najvjerojatnije u vrijeme obilnih kiša koje su ih iz podzemlja izbacivale na površinu.

📖 Literatura

🔖Amphibia Web (2026). Information on amphibian biology and conservation. [web application]. 2026. Berkeley, California: AmphibiaWeb. Available: http://amphibiaweb.org/. (March 3, 2026)

🔖Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. Collins. 76–87.

🔖Lelo, S. & Zimić, A. (2020). Biosistematika vertebrata: Biodiverzitet vodozemaca i gmizavaca sa posebnim osvrtom na faunu Bosne i Hercegovine [Biosystematics of vertebrates: Biodiversity of amphibians and reptiles with special reference to the fauna of Bosnia and Herzegovina]. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja. Ilijaš, Sarajevo.