17 Mar 2026
• | Agić A.
• | 100

Šarka (Vipera berus) je najraširenija terestrična zmija, a u svijetu je opisano i nekoliko podvrsta. Bosanskohercegovačke populacije pripadaju podvrsti Vipera berus bosniensis (Boettger, 1889) koja ujedno naseljava cijelo područje Balkana.

📏 Opis vrste

Maksimalna dužina:  60-90 cm
Boja tijela: siva, smeđa ili crvena, sa tamnim cik-cak uzorcima na leđima (ili potpuno crna)

Osnovna boja tijela varira od sive, smeđe do crvenkaste, sa karakterističnim tamnim cik-cak uzorkom duž leđne strane. Ovaj uzorak može biti varijabilan – ponekad je slabije izražen, isprekidan ili u potpunosti izostaje. Trbušna strana je najčešće siva, sivo-smeđa ili crna. Zabilježeni su i melanistični (potpuno crni) oblici, koji su češći u planinskim područjima.

Šarka ima zdepasto tijelo i jasno izražen spolni dimorfizam. Ženke su u pravilu krupnije i češće smeđkastih ili crvenkastih nijansi, dok su mužjaci obično svjetliji, bjelkasti ili blijedosivi, sa kontrastnijim uzorkom. Na glavi se najčešće nalaze dvije tamne pruge koje formiraju oblik slova „V“, kao i lateralne pruge koje se protežu od oka prema vratu i prelaze u niz tamnih tačkica duž bočnih strana tijela. Kao i ostale vrste roda Vipera, šarka posjeduje vertikalne, „mačje“ zjenice, što je karakteristika otrovnih zmija iz ove grupe.

📍Rasprostranjenost

Populacije ove vrste rasprostranjene su u većem dijelu sjeverne Evrope, uključujući Veliku Britaniju, kao i u zapadnoj i centralnoj Evropi. Na Balkanskom poluostrvu uglavnom su vezane za područja na većim nadmorskim visinama, iako to nije pravilo. Vrsta izostaje sa juga Francuske i Pirinejskog poluotoka. U Aziji ima izuzetno širok areal rasprostranjenja, koji se proteže preko Rusije, sjevernog Kazahstana, Kine, Mongolije i Sjeverne Koreje, sve do ostrva Sahalin na krajnjem istoku Rusije.

U Bosni i Hercegovini šarka ima zanimljivo i fragmentirano rasprostranjenje. Razlikuju se planinske i nizijske populacije. Planinske populacije naseljavaju više nadmorske visine, dok su nizijske populacije znatno rjeđe, fragmentirane i često ugrožene. Takve populacije zabilježene su u području Posavine.

🏠 Stanište 

Šarka naseljava širok spektar staništa, naročito u sjevernim dijelovima svog areala, ali generalno preferira vlažnija staništa. Najčešće se može uočiti u blizini bara i drugih vlažnih područja, na ravnicama, u otvorenim šumama, na rubovima polja i kultiviranih površina, a povremeno i u neposrednoj blizini ljudskih naselja. U južnim dijelovima rasprostranjenja češće je vezana za planinska područja, uključujući planinske livade, gdje se može naći i do oko 3000 m nadmorske visine. U pravilu izbjegava dijeljenje staništa sa poskokom (Vipera ammodytes). Za njen opstanak ključna je strukturna kompleksnost staništa, koja omogućava efikasnu termoregulaciju (sunčanje), zaklon za lov iz zasjede, ali i zaštitu od predatora.

🔄 Životni ciklus

Spolna zrelost:  oko 3-4 godine
Starosni vijek: nepoznat

Šarka je vrsta prilagođena životu u hladnijim klimatskim uslovima, te tokom zime ulazi u dugotrajan period hibernacije. U sjevernim dijelovima areala hibernacija može trajati i do devet mjeseci. Sezona parenja odvija se u periodu aprila i maja. Ženke se razmnožavaju svake druge ili treće godine, a tokom jedne reproduktivne sezone mogu se pariti sa više mužjaka. Kao ovoviviparna vrsta, šarka zadržava oplođena jaja unutar tijela, pri čemu se mladunci razvijaju u jajnim opnama i rađaju živi. Krajem ljeta ženka okoti između 3 i 20 mladunaca, dužine oko 20 cm, koji su odmah nakon okota potpuno samostalni. Prvo presvlačenje (ekdiza) javlja se već nekoliko dana nakon okota, najčešće unutar prva dva dana.

🍽 Ishrana

Šarke su aktivne u toku dana, pogotovo u sjevernim dijelovima rasprostranjenja. Na jugu može biti aktivna i u sumrak ali i tokom noći u periodu vrelih ljetnih dana. Uglavnom se nalazi na tlu, ali rijetko se može zateći kako se penje na grmlje i niže drveće u potrazi za plijenom ili dobrim mjestom za sunčanje. Hrane se malim sisarima, pticama i gušterima (npr. Lacerta agilis; Anguis fragilis), a juvenilne šarke se hrane čak i vodozemcima, paucima i insektima. 

🚨 Ugroženost i zaštita

💡Zanimljivosti

Šarke su zmije koje možemo naći čak i unutar Sjevernog polarnog kruga i po tome su jedinstvene.

Čak 10% adulta i 30-40% juvenilnih šarki ne preživi period hibernacije.

📖 Literatura

🔖Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. HarperCollins, London, UK.

🔖Ćurić A., & Zimić, A. (2018). Nizijske populacije bosanske šarke Vipera berus bosniensis (Boettger, 1889) (Squamata: Serpentes: Viperidae) u Bosni i Hercegovini. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 13, 65-70.

🔖Jelić, D., Ajtić, R., Sterijovski., Crnobrnja-Isailović, J., Lelo. S., & Tomović. Lj. (2013). Distribution of the genus Vipera in the western and central Balkans (Squamata: Serpentes: Viperidae). Herpetozoa, 25 (3/4), 109-132.

🔖Lelo, S., Zimić, A., & Šunje, E. (2017). Crvena lista gmizavaca (Chordata, Vertebrata, Reptilia) Federacije Bosne i Hercegovine. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 12, 31-42.

🔖Lelo, S. & Zimić, A. (2020). Biosistematika vertebrata: Biodiverzitet vodozemaca i gmizavaca sa posebnim osvrtom na faunu Bosne i Hercegovine [Biosystematics of vertebrates: Biodiversity of amphibians and reptiles with special reference to the fauna of Bosnia and Herzegovina]. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja. Ilijaš, Sarajevo.

🔖Speybroeck, J., Beukema, W. Bok, B., & Van Der Voort, J. (2016). Field Guide to the Amphibians and Reptiles of Britain and Europe. Bloomsbury Publishing, London, UK.

🔖Zimić, A., Čengić, M., Ćurić, A., Šunje, E., Jusić, B., Lelo, S., & Jelić, D. (2018). The checklist of reptile fauna (Chordata: Vertebrata: Reptilia) in Bosnia and Herzegovina [Revizija popisa faune gmizavaca (Chordata: Vertebrata: Reptilia) Bosne i Hercegovine]. Poster prezentacija. Drugi Balkanski Herpetološki Simpozij u okviru 13. Hrvatskog biološkog kongresa sa međunarodnim sudjelovanjem. Poreč, Hrvatska, 19.-23. septembar 2018. Knjiga sažetaka, p. 156.