📏 Opis vrste

Maksimalna dužina: 60-100 cm
Boja tijela: gornja strana tijela kod mužjaka najčešće je sivkasta, a može biti i žućkasta ili ružičasto-siva, pri čemu je dorzalni cik-cak uzorak jasno izražen u tamnosivoj ili crnoj boji. Kod ženki je gornja strana tijela varijabilnija – može biti crvenkasta, smeđa, sivkastosmeđa, ciglasta ili bronzana, najčešće sa smeđom cik-cak šarom i slabije izraženim kontrastom između osnovne boje i uzorka. Donja strana tijela takođe varira i obično je sivkasta, žućkasta ili ružičasta, ponekad sa prisutnim tamnim mrljama.

Vipera ammodytes je zdepasta i relativno troma zmija sa jasno izraženom trouglastom glavom i očima koje imaju vertikalne zjenice. Jezik je crn, a oči su najčešće zlatne ili bakrene boje. Osnovna boja tijela pokazuje spolni dimorfizam: mužjaci obično imaju sive nijanse, dok su ženke pretežno smeđe. Mužjaci također imaju karakterističnu tamnu mrlju u obliku slova „V“ na stražnjem dijelu glave, koja se nastavlja i povezuje sa dorzalnim cik-cak uzorkom. Kod ove vrste mogu se javiti i melanistični (potpuno crni) oblici, iako su u prirodi rijetki. Najprepoznatljivija osobina poskoka je mali rožasti izraštaj („roščić“) na vrhu njuške, po kojem je ova vrsta jedinstvena među istočnoevropskim zmijama.

📍Rasprostranjenost

Glavnina areala poskoka nalazi se na Balkanskom poluostrvu. Vrsta naseljava područja istočno od južne Austrije i sjeveroistočne Italije, protežući se preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Rumunije, Albanije, Sjeverne Makedonije, Bugarske i Grčke. U Turskoj se može naći zapadno od Bosfora. Poskok naseljava različita staništa do visine od 2.500 m nadmorske visine.

U Bosni i Hercegovini poskok je široko rasprostranjena i relativno česta vrsta, prisutna na različitim nadmorskim visinama i u raznovrsnim staništima, od niskih predjela do oko 2.000 m nadmorske visine. Nasuprot tome, u Posavini i panonskoj niziji ova vrsta je rijetka ili potpuno odsutna.

🏠 Stanište 

Poskok naseljava raznolika staništa, a primarno preferira suha, kamenita staništa sa oskudnom vegetacijom. Ponaša se oportunistički pa se može naći i na rubovima šuma, u šibljacima, na livadama, brežuljcima, suhozidu, u blizini vode, ali i u blizini ljudskih naselja. 

🔄 Životni ciklus

Spolna zrelost: 4-5 godina života
Starosni vijek: 15 godina

Parenje poskoka odvija se u proljeće, od aprila do maja. Mužjaci se ženki udvaraju takozvanim „borbenim plesom“: podižu prednji dio tijela, međusobno se isprepliću i obaraju, sve dok jedan ne pokaže nadmoć. Pobjednički mužjak zatim paluca jezikom po ženki kao dio rituala udvaranja. Kada je spremna za parenje, ženka počinje brzo mahati repom, nakon čega se mužjak omotava oko nje i približava svoju kloaku njenoj. Proces parenja može trajati nekoliko dana, nakon čega se mužjaci odvajaju i udaljavaju.

Poskoci su ovoviviparni, što znači da rađaju žive mladunce. Mladi, po izlasku iz tijela majke, probijaju tanku opnu i odmah su sposobni za samostalan život. Gravidnost ženke traje između 100 i 120 dana, a krajem augusta ili početkom septembra rađa se od 4 do 15 mladunaca dužine između 15 i 23 cm.

🍽 Ishrana

Poskok je prvenstveno dnevna zmija, ali populacije koje nastanjuju niže nadmorske visine mogu biti aktivne i u sumrak ili noću tokom vrućih ljetnih dana. Poskoci love iz zasjede, a njihova ishrana mijenja se s godinama: juvenilni primjerci hrane se uglavnom beskičmenjacima i gušterima, dok odrasli love toplokrvne životinje poput ptica i malih sisara. Ako je plijen manjih dimenzija, zmija ga obično proguta bez upotrebe otrova, dok veći plijen ubija ubrizgavanjem otrova, nakon čega ga pušta i prati dok otrov ne djeluje potpuno.

🚨 Ugroženost i zaštita

Poskok je relativno česta, ali i osjetljiva vrsta u Bosni i Hercegovini. Urbanizacija, izgradnja infrastrukture i napuštanje tradicionalne ispaše dovode do promjena i degradacije staništa. Dodatni značajan pritisak predstavlja direktno ubijanje od strane ljudi zbog straha i negativne percepcije ove vrste.

💡Zanimljivosti

Poskok (Vipera ammodytes) je najopasnija otrovnica u Evropi, a njegov otrov ima značajnu primjenu u medicini.

Zabilježeni su slučajevi kada stonoga napada poskoka ili kada pojedene stonoge parališu i ubijaju poskoke „iznutra“.

Ime „poskok“ potiče od narodnog vjerovanja da zmija može skakati. Ovo vjerovanje vjerovatno proizlazi iz njenog ponašanja u jesen, kada se penje na drveće u potrazi za pticama ili pogodnim mjestima za sunčanje; ljudskom nepažnjom može pasti ili reagovati agresivno, što stvara dojam da je „skočila“.

📖 Literatura

🔖Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. HarperCollins, London, UK.

🔖Jelić, D., Ajtić, R., Sterijovski., Crnobrnja-Isailović, J., Lelo. S., & Tomović. Lj. (2013). Distribution of the genus Vipera in the western and central Balkans (Squamata: Serpentes: Viperidae). Herpetozoa, 25 (3/4), 109-132.

🔖Lelo, S., Zimić, A., & Šunje, E. (2017). Crvena lista gmizavaca (Chordata, Vertebrata, Reptilia) Federacije Bosne i Hercegovine. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 12, 31-42.

🔖Lelo, S. & Zimić, A. (2020). Biosistematika vertebrata: Biodiverzitet vodozemaca i gmizavaca sa posebnim osvrtom na faunu Bosne i Hercegovine. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja. Ilijaš, Sarajevo.

🔖Zimić, A., Čengić, M., Ćurić, A., Šunje, E., Jusić, B., Lelo, S., & Jelić, D. (2018). The checklist of reptile fauna (Chordata: Vertebrata: Reptilia) in Bosnia and Herzegovina [Revizija popisa faune gmizavaca (Chordata: Vertebrata: Reptilia) Bosne i Hercegovine]. Poster prezentacija. Drugi Balkanski Herpetološki Simpozij u okviru 13. Hrvatskog biološkog kongresa sa međunarodnim sudjelovanjem. Poreč, Hrvatska, 19.-23. septembar 2018. Knjiga sažetaka, p. 156.

🔖Zimić, A., Sjeničić, J., & Jelić, D. (2020). Ornithophagy of the nose-horned viper Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758). Rukopis.