25 Mar 2026
• | Agić A.
• | 28

📏 Opis vrste

Maksimalna dužina: 170cm
Boja tijela: varira između sive i maslinasto-zelene boje sa tamnim mrljama obrubljene bijelom bojom koje su izraženije na prednjem dijelu tijela, a prema repu postaju slabije i rjeđe. Ostatak tijela je uniformno obojen, najćešće svijetlosmeđ ili bež. Trbušna strana je uglavnom svijetla, žućkasta ili bež.

Šilac je vitka i izdužena zmija sa uskim tijelom i dugim repom koji čini čak četvrtinu do trećine ukupne dužine, dajući jog izgled poput biča. Odrasle jedinke obično narastu između 60 i 120 cm, iako mogu biti i duže. Glava je jasno odvojena od vrata, blago proširena, sa velikim očima crvene boje i okruglim zjenicama. Tijelo je prekriveno glatkim krljuštima, poredane su u 19 redova preko sredine tijela, što joj omogućava brzo i agilno kretanje. Mužjaci se razlikuju od ženki po nešto dužem repu. Postoje i regionalne razlike u izgledu. Balkanske populacije imaju izraženije šare, dok su one s Bliskog istoka često jednoličnije. U nekim područjima zabilježene su i tamne, gotovo crne jedinke, iako su takvi oblici rijetki.

Jedna je od rijetkih zmija koje ne sikće i rijetko grize ljude kada se njome rukuje. Iako je neotrovnica i bezopasna za ljude, ako ugrizom izazove krvarenje i duže vremena ne pušta, pljuvačka može uzrokovati eventualni otok rane.

📍Rasprostranjenost

Ova vrsta naseljava područne od obale Hrvatske prema Hercegovini, južnoj Crnoj Gori, Makedoniji, Bugarskoj, Albaniji, Grčkoj (uključujući mnoge otoke), Turskoj, Siriji, sve do Kavkaza i južnog Turkmenistana. Naučno je prepoznato pet podvrsta, a BiH naseljava podvrsta P. n. dahlii i to je jedina podvrsta koju možemo naći u Europi.

U Bosni i Hercegovini nije rijetka, ali je još uvijek nedovoljno istražena vrsta. Dosadašnji nalazi ukazuju da je prisutna uglavnom u južnim dijelovima zemlje, posebno u mediteranskom i submediteranskom pojasu, uključujući područja poput Popovog polja, Trebinja, Blagaja i okoline Mostara.

🏠 Stanište 

Šilac najčešće naseljava suha i polusuha područja, poput kamenitih terena, mediteranskog šiblja i brdovitih predjela sa rijetkom vegetacijom. Često se može pronaći i na poljoprivrednim površinama u maslinjacima, na livadama i oranicama, dok izbjegava guste šume i vlažna staništa. Iako većinu vremena provodi na tlu, odličan je penjač pa se često može vidjeti na grmlju, niskom drveću ili kamenim zidovima. Sklanja se ispod kamenja, u pukotinama stijena ili napuštenim jazbinama. Aktivan je tokom dana od proljeća do jeseni, kada se sunča na otvorenim mjestima, dok zimu provodi u skrovištima. Zahvaljujući svojoj prilagodljivosti, uspijeva opstati i u područjima pod uticajem čovjeka, poput rubova šuma, vrtova i ruralnih naselja. Pretežno je nizijska vrsta ali se može pronaći i do 2.200 metara nadmorske visine.

🔄 Životni ciklus

Spolna zrelost: 2-3 godina života
Starosni vijek: 10-15 godina

Šilac veći dio godine provodi sam, a iz zimskog mirovanja izlazi u martu ili aprilu, dok se u jesen (oktobar) ponovo povlači u skrovišta poput pukotina u stijenama ili jazbina, gdje prezimljava. Tokom proljeća i jeseni aktivnost je izraženija, dok se ljeti češće povlači u hlad i zaklon kako bi izbjegla pregrijavanje. Razmnožavanje počinje u proljeće (april–maj), kada se mužjaci međusobno nadmeću za ženke karakterističnim „borbama“ tijelima. Vrsta je oviparna, a ženke u junu i julu polažu 3 do 16 izduženih jaja na zaštićenim, toplim i vlažnim mjestima poput pukotina u zemlji ili ispod kamenja. Mladi se izlegu nakon 45–60 dana, krajem ljeta (august–septembar), potpuno samostalni i spremni za lov sitnog plijena. 

🍽 Ishrana

Ova zmija je prvenstveno dnevno aktivna vrsta. Najčešće je možemo vidjeti od sredine jutra do poslijepodnevnih sati, dok tokom vrućih ljetnih dana svoju aktivnost može pomjeriti i na sumrak ili noć kako bi izbjegla visoke temperature. Prije nego što krene u potragu za hranom, često se sunča na kamenitim i osunčanim mjestima, čime podiže tjelesnu temperaturu i priprema se za aktivnost. U ishrani dominiraju gušteri, naročito vrste iz rodova Lacerta i Podarcis, ali jelovnik dopunjava i različitim insektima. Mlade jedinke se češće hrane beskičmenjacima, dok odrasle povremeno love i žabe, male ptice, ptiće iz gnijezda, kao i sitne sisare. Zahvaljujući izuzetnoj brzini i spretnosti, ova zmija je vrlo uspješan lovac, posebno u kamenitim i vegetacijom obraslim staništima. Plijen najčešće guta živ, ali kada se radi o većim životinjama, može se omotati oko njih i pritisnuti ih uz podlogu, poput kamenja, kako bi ih savladala prije nego što ih proguta.

🚨 Ugroženost i zaštita

Ova vrsta je najviše ugrožena gubitkom i fragmentacijom staništa usljed urbanizacije i intenzivne poljoprivrede. Dodatne prijetnje uključuju stradanje na cestama, namjerno ubijanje zbog straha od zmija, kao i negativan uticaj požara i pesticida koji narušavaju njegov životni prostor i dostupnost plijena.

💡Zanimljivosti

Često se smatra najbržom zmijom u Evropi mada to mjesto dijeli i sa zmajurom (Malpolon insignitus).

Naziv roda Platyceps dolazi od grčkih riječi platýs (širok, spljošten) i kephalḗ (glava), što se odnosi na prepoznatljivo širu, blago spljoštenu glavu ovih zmija. Ime vrste najadum potiče od grčke riječi nāïás (najada - vodena nimfa), a često se tumači i kao „najljepša među najadama“ (naiadum pulcherrima), iako ova zmija zapravo najčešće naseljava suha staništa.

📖 Literatura

🔖Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. HarperCollins, London, UK.

🔖Lelo, S., & Jusić, B. (2010). Novi nalazi šilca, Platyceps najadum (Eichwald, 1831) (Squamata: Ophidia, Colubridae), u Bosni i Hercegovini. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 6, 54-59.

🔖Lelo, S., Zimić, A., & Šunje, E. (2017). Crvena lista gmizavaca (Chordata, Vertebrata, Reptilia) Federacije Bosne i Hercegovine. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 12, 31-42.

🔖Lelo, S. & Zimić, A. (2020). Biosistematika vertebrata: Biodiverzitet vodozemaca i gmizavaca sa posebnim osvrtom na faunu Bosne i Hercegovine [Biosystematics of vertebrates: Biodiversity of amphibians and reptiles with special reference to the fauna of Bosnia and Herzegovina]. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja. Ilijaš, Sarajevo.

🔖Speybroeck, J., Beukema, W. Bok, B., & Van Der Voort, J. (2016). Field Guide to the Amphibians and Reptiles of Britain and Europe. Bloomsbury Publishing, London, UK.

🔖Zimić, A., Čengić, M., Ćurić, A., Šunje, E., Jusić, B., Lelo, S., & Jelić, D. (2018). The checklist of reptile fauna (Chordata: Vertebrata: Reptilia) in Bosnia and Herzegovina [Revizija popisa faune gmizavaca (Chordata: Vertebrata: Reptilia) Bosne i Hercegovine]. Poster prezentacija. Drugi Balkanski Herpetološki Simpozij u okviru 13. Hrvatskog biološkog kongresa sa međunarodnim sudjelovanjem. Poreč, Hrvatska, 19.-23. septembar 2018. Knjiga sažetaka, p. 156.