24 Mar 2026
• | Agić A.
• | 28

📏 Opis vrste

Maksimalna dužina: 1,6-2 m (♂) - 1,5 m (♀)
Boja tijela: Boja i šare zmajura izuzetno variraju i zavise od starosti i pola. Mužjaci su sivi, zelenkasti, maslinasto zeleni, plavičasti ili gotovo crni, dok su ženke najčešće crvenkasto-smeđe. Trbušna strana je najčešće žućkasta ili narandžasto-ružičasta sa tamnim mrljama. Juvenilne jedinke su svjetlije, sa različitim nijansama smeđe, sive ili bronzane boje i tamnim šarama koje mogu formirati nepravilne geometrijske oblike, sa redovima tamnih tačkica i bijelih linija na bokovima.

Zmajur (crnostrik) je lako prepoznatljiva zmija zahvaljujući karakterističnom obliku glave. Iznad očiju nalaze se uzdignute krljušti koje formiraju dvije izražene “obrve”, pa glava sprijeda ima prepoznatljiv oblik koji podsjeća na slovo "V". Oči su velike, sa okruglom zjenicom. Tijelo mu je snažno i izduženo, a odrasle jedinke mogu narasti i preko dva metra. Rep je relativno tanak i postepeno se sužava. Krljušti su raspoređene u 17 (rjeđe 19) redova, bez izraženih rebara, ali blago udubljene, zbog čega tijelo nema sjajan nego više mat, „satenski“ izgled. Mužjaci su obično veći i robusniji od ženki. Ženke uglavnom zadržavaju šare juvenilnog stadija i u odraslom dobu, dok mužjaci s godinama postaju jednoobrazni. Prelaz iz juvenilnog u odrasli izgled je postepen, pa se mogu sresti brojne varijacije između ova dva oblika.

Zmajur je, kao i crnokrpica (Telescopus fallax), poluotrovnica tj. opistoglifna zmija, što znači da posjeduje uvećane stražnje zube povezane sa žlijezdama koje luče blago toksičan otrov, ali je on bezopasan za čovjeka. Ujed ipak može biti neugodan. Javlja se crvenilo, manji otok, ukočenost, a ponekad i povišena tjelesna temperatura i bol. Međutim, ove posljedice ubrizgavanja otrova nestaju najčešće za par sati.

📍Rasprostranjenost

Ova široko rasprostranjena vrsta naseljava područje južne Evrope, sjevernu Afriku, zapadno Kaspijsko područje i jugozapadnu Aziju. U južnoj Europi je nalazimo na Balkanskom poluotoku duž jadranske obale od Slovenije i Hrvatske do Albanije, istočne Makedonije, većine Grčke i na jugu Bugarske. 

U Bosni i Hercegovini je relativno česta vrsta, ali je slabo istražena. Možemo je naći u mediteranskom i submediteranskom dijelu naše zemlje, uglavnom na nižim nadmorskim visinama.

🏠 Stanište 

Zmajur je izrazito termofilna vrsta pa ga najčešće možemo naći na toplim, osunčanim, suhim mediteranskim staništima, skoro uvijek sa nešto biljnog pokrova u kojem se skriva. Preferira otvorena kamena ili pjeskovita staništa s žbunastom vegetacijom, ali se isto tako može sresti na obradivim površinama, otvorenim šumama, čak i na slano-močvarnim i vegetacijom pješčanih dina kraj mora. Ponekad na rubovima vlažnih šuma i na obalama rijeka i navodnjavanoj zemlji, nerijetko čak i pliva. Nije rijetkost sresti ga i u neposrednoj blizini ljudskih naselja.

🔄 Životni ciklus

Spolna zrelost: 3-5 godina života
Starosni vijek: 25 godina

Zmajur je aktivan od februara do novembra u većini areala. Na proljeće zmajuri se polako bude iz zimskog skrovišta. U prvim mjesecima često izlažu samo glavu i vrat dok ostatak tijela ostaje skriven u zaklonu, polako se privikavajući na toplinu i okolinu prije nego što u potpunosti izađu. Ubrzo nakon hibernacije nastupa i parenje u aprilu i maju. U tom periodu su mužjaci izrazito teritorijalni i sekretom iz nosnih žlijezdi obilježavaju teritoriju nakon pobjede nad suparnicima. Nakon parenja ženka polaže 4-20 izduženih jaja u julu i augustu. Najčešće ih polaže ispod uvelog lišća, na vlažno tlo, u pukotinama drveća, kamenja, panjevima i brlozima glodara. Mladi dugi 20-35cm se izliježu za oko dva mjeseca.

🍽 Ishrana

Ova vrsta je aktivna danju, ali za vrijeme vrelih dana izlazi tek u sumrak. Svoj plijen aktivno lovi zahvaljujući velikoj brzini, okretnosti i izvrsnom vidu, a ubija ga otrovom. Često podiže prednji dio tijela u tzv. „periskopski“ položaj kako bi bolje uočio plijen ili procijenio potencijalnu opasnost iz daljine. Kada otkrije plijen, može ga pratiti na znatnoj udaljenosti prije nego što ga presretne. Zmajur najčešće lovi srednje i velike guštere, posebno vrste iz roda Lacerta i Podarcis. Ipak, njegova ishrana je raznovrsna, povremeno se hrani i malim sisarima, vodozemcima, pticama, insektima (posebno mladim jedinkama), pa čak i drugim zmijama, uključujući i otrovnice te druge zmajure. Osim toga, zmajur je odličan plivač i poznato je da uspješno lovi vodene zmije poput ribarice (Natrix tessellata). Mužjaci se za vrijeme parenja ne hrane, već plijen daju ženki.

🚨 Ugroženost i zaštita

U Bosni i Hercegovini je nedovoljno istražena zmija. S obzirom na njenu aktivnost i činjenicu da često prelazi velike udaljenosti u potrazi za plijenom i partnerom posebno je izložena opasnostima na cestama i spada među zmije koje se najčešće stradaju u sudarima s vozilima. 

💡Zanimljivosti

Smatra se za najbržu zmiju Europe (sa brzinom oko 16 km/h), ali se ta titula često dodjeljuje i šilcu (Platyceps najadum).

Kada se nađe u opasnosti uglavnom bježi, ali ako nema takvu mogućnost onda diže prednji dio tijela i jako glasno sikće, ponekad i po nekoliko minuta, zbog čega je i dobio narodni naziv - zmajur. 

Posjeduje nazalne žlijezde između nosnica i očiju čiji je sekret lipidne prirode kojim premazuje tijelo i pravi tanki film na površini kože da bi, u suhom i toplom staništu koje preferira, sačuvao što više vode. Također, sekret služi i za obilježavanje teritorija.

U periodu parenja se ne hrane, ali love jer se zmajur udvara ženki tako što za nju lovi plijen. Ako ga ona prihvati, mužjak još neko vrijeme nastavlja s udvaranjem nakon čega slijedi parenje. Ovo je jedinstveno u svijetu zmija, dosad je zmajur jedina vrsta zmije za koju se zna da se ovako udvara ženki.

U nekim ruralnim sredinama se zmajur se štiti zbog toga što se vjeruje da štiti kuću od poskoka.

📖 Literatura

🔖Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. HarperCollins, London, UK.

🔖Carranza, S., Arnold, E.N., & Pleguezuelos, J.M. (2006). Phylogeny, biogeography, and evolution of two Mediterranean snakes, Malpolon monspessulanus and Hemorrhois hippocrepis (Squamata, Colubridae), using mtDNA sequences. Molecular Phylogenetics and Evolution, 40(2), 532–546

🔖Lelo, S., Zimić, A., & Šunje, E. (2017). Crvena lista gmizavaca (Chordata, Vertebrata, Reptilia) Federacije Bosne i Hercegovine. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 12, 31-42.

🔖Lelo, S. & Zimić, A. (2020). Biosistematika vertebrata: Biodiverzitet vodozemaca i gmizavaca sa posebnim osvrtom na faunu Bosne i Hercegovine [Biosystematics of vertebrates: Biodiversity of amphibians and reptiles with special reference to the fauna of Bosnia and Herzegovina]. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja. Ilijaš, Sarajevo.

🔖Speybroeck, J., Beukema, W. Bok, B., & Van Der Voort, J. (2016). Field Guide to the Amphibians and Reptiles of Britain and Europe. Bloomsbury Publishing, London, UK.

🔖Zimić, A., Čengić, M., Ćurić, A., Šunje, E., Jusić, B., Lelo, S., & Jelić, D. (2018). The checklist of reptile fauna (Chordata: Vertebrata: Reptilia) in Bosnia and Herzegovina [Revizija popisa faune gmizavaca (Chordata: Vertebrata: Reptilia) Bosne i Hercegovine]. Poster prezentacija. Drugi Balkanski Herpetološki Simpozij u okviru 13. Hrvatskog biološkog kongresa sa međunarodnim sudjelovanjem. Poreč, Hrvatska, 19.-23. septembar 2018. Knjiga sažetaka, p. 156.