8 Apr 2016
• | Ana
• | 27

Zelena krastača (Bufotes viridis) je jedna od životopisnijih vrsta žaba našeg područja, sa karakterističnim izraženim zelenim šarama na krem pozadini. S obzirom da spada u porodicu krastača ima izražene bradavice po tijelu. Česta je vrsta u čitavoj Bosni i Hercegovini. 

📏 Opis vrste

Maksimalna dužina: 10 cm

Boja tijela: Boje su svjetle krem do bijele sa tamnim izraženim zelenim mrljama (koju mijenjaju zavisno od temeprature i količine svijetosti).

Ova vrsta dostiže veličinu do oko 10 cm. Tijelo je zdepasto, sa velikim brojem bradavica. Koža joj je svjetle krem do bijele boje sa tamnim izraženim zelenim mrljama (koju mijenjaju zavisno od temeprature i količine svijetosti). Oči su zelene do žute voje sa horizontalnom zjenicom, koja je karakteristična za vodozemce koji isključivo su aktivni noću (“nokturnalni”). Na zadnjim nogama imaju zadebljanja tuberkule, koje im služe za ukopavanje u zemljište. Mužjaci se razlikuju od ženki po vokalnoj kesi koja se nalazi ispod brade. Mužjaci su kao i kod većine žaba manji od ženki.

📍Rasprostranjenost

Rasprostranjena je u cijeloj srednjoj, južnoj i istočnoj Evropi te centralnoj Aziji. Stanište je raznovsno i može se naću na mjestima sa jakim antropogenim uticajem od nivoa mora sve do 2400 m n.v.

U Bosni i Hercegovini je česta i svuda prisutna vrsta od nivoa mora do visokoplaninskih područja.

🏠Stanište

Preferira topla, aridna nizijska područja, sa pjeskovitim tlom, kao što su stepe, riječne doline, makije, pa čak i pješčane plaže. Karakteristična je što se prilagodila antropogenim uticajima, te se često može naći u seoskim i gradskim zonama u blizini vodenih i terestričnih staništa kojima su se prilagodile, a koja su zadovoljila potrebe razmnožavanja, prisustva plijena i rahlog tla u koje se ukopavaju. Od vodenih staništa preferiraju stajaće i plitke vode, poput poplavnih livada, polja, manjih jezera, bara, rukavaca rijeka i mrtvaje, potoci, meliracioni kanali.

🔄Životni ciklus

Spolna zrelost: 2-4. godina života
Starosni vijek: 5-10 godina

Terestrični i noćni vodozemci koji su najčešće aktivni krajem proljetne sezone. Hibernacija ove vrste traje od oktobra do marta, u sjevernijim i višim hlanijim krajevima i do aprila, nakon čega vrsta izlazi iz zemljišta (često koristi već iskopane tunele glodara) u potrazi za hranom i vodenim staništem gdje će da se pare. Mužjaci se mogu oglašavati u toku toplih i vlažnih dana. U ampleksusu mužjaci ženke obuhvataju iza prednjih ekstremiteta. Ženke polažu vrpce i do 4 m dugačke koje mogu imati i do 15 000 jajašaca. Najčešće ih omotavaju oko vodenog bilja na dnu vodenog tijela. Jaja mogu biti raspoređena u 2-3 reda, što ih razlikuje od jaja obične krastače koja se u vrpci nalaze u jednom redu.

🍽 Ishrana

Ova vrsta se hrani sitnim insektima koje u antropogenim uslovima hvata noću u blizini vještačkog osvjetljenja, zato se često može sresti u dvorištima ili oko ulične rasvjete.

🚨Ugroženost i zaštita

Citat: BHHU-ATRA (2026). Zelena krastača: Bufotes viridis.<http://bhhuatra.com>Bosansko-Hercegovačko Herpetološko Udruženje Atra. Preuzeto: <umetnuti datum>.

📖Literatura

🔖Amphibia Web (2026). Information on amphibian biology and conservation. [web application]. 2026. Berkeley, California: AmphibiaWeb. Available: http://amphibiaweb.org/. (Feb 25, 2026)

🔖Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. Collins. 76–87.

🔖Lelo, S. & Zimić, A. (2020). Biosistematika vertebrata: Biodiverzitet vodozemaca i gmizavaca sa posebnim osvrtom na faunu Bosne i Hercegovine [Biosystematics of vertebrates: Biodiversity of amphibians and reptiles with special reference to the fauna of Bosnia and Herzegovina]. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja. Ilijaš, Sarajevo.

🔖Speybroeck J., Beukema W., Bok B., Van Der Voort J. (2016): Filed Guide to the Amphibians and Reptiles of Britain and Europe. 1st ed. Bloomsbury Publishing, London.

🔖Zimić, A. & Šunje, E. (2022): Sensitivity assessment and extinction risk of amphibians (Chordata: Vertebrata: Amphibia) in Bosnia and Herzegovina. Glasnik Zemaljskog Muzeja  (PN) NS 39, pp.59-65.