Kako se fokus biološke konzervacije pomjera od zaštite vrsta i staništa do zaštite najvažnijih funkcionalnih usluga ekosistema razvili smo ovaj projekat koji će štititi funkcionalne ekološke usluge koje obezbeđuju vodozemci u antropogenim staništima. Kroz obrazovanje pokušaćemo da podignemo svijest o važnosti vodozemaca u agroekosistemima i promovišemo ovi organizme kao rješenje za kontrolu upravljanja štetočinama, sa konačnim ciljem da se smanji upotreba hemijskih supstanci i povećati broj jedinki u populacijama ugroženih pripadnika vodozemaca poput: Triturus dobrogicus, Pelobates fuscus, Bombina bombina.

Uvod

Obradive površine zauzimaju veliki dio teritorije Bosne i Hercegovine i zauzimaju vrlo važnu ulogu u ekonomskom aspektu. Najvažnija činjenica, iz biološkog aspekta, jeste da predstavljaju biotop (stanište) za mnoge vrste životinja koje su pod konstantnim ljudskim dejstvima. Najveći antropogeni uticaj na agroekosisteme Bosne i Hercegovine jeste intenzivna upotreba različitih hemikalija (pesticidi, insekticidi) koji značajno smanjuju bioraznolikost te ugrožavaju i poremećavaju mrežu ishrane. Kada su u pitanju obradive povšine - vodozemci su pod najvećim pritiskom. Kao rezultat hemijskih kontaminacija dolazi do genetičkih poremećaja tokom procesa embriogeneze, a zatim formiranja tjelesnih malformacija. Malformacije smanjuju funkcionalnost i pokretljivost i takve jedinke često ne dožive adultni stadij. 

Glavni cilj hemijskih supstanica/polutanata na agroekosisteme jeste da smanjuju broj beskičmenjaka (insekata, puževa i dr.), a oni predstavljaju osnovni izvor hrane za vodozemce. Zbog toga pesticidi i insekticidi imaju kontradiktoran efekat: vrsta koja se pokušava istrijebiti (štetočina) često preživljava kontaminaciju, a zatim dolazi do naglog rasta jedinki u populacijama jer: (1) nema kompetitora za rast i preživljanje, (2) nema predatora i (3) dodatno razvijaju otpornost na hemijske polutante.

https://www.youtube.com/watch?v=1GfW-WoWXn4

Pesticidno djelovanje na obradive povšine (lokalitet: Gromiželj)

Ciljevi projekta

Glavni cilj istraživanja jeste otkriti koji je značaj vodozemaca na obradivim površinama i otkriti njihovu ulogu kao predatora i plijena. Prefencije u ishrani dobijeni "stomach flushing" metodom će pokazi prisutvo (ili odsustvo) insekata koji se smatraju štetočinama u agroekosistemima. Promovisanjem vodozemaca kao rješenja u brobi protiv štetočina (Integrated pest management - IPM) će očuvati obradive povšine smanjivanjem štetnih antropogenih uticaja i zaštitiće sve vrste koje agroekosisteme smatraju svojim domom, te ojačati mrežu ishrane što će dovesti do rastućeg populacijskog trenda. Najveći cilj projekata jeste edukacija lokalnog stanovištva i farmera što vodi povećanju svijesti o značaju vodozemaca kao prijateljskih vrsta u poljoprivrednim ekosistemima.

Edukacioni poster opisuje opisuje pozitivan uticaj vodenog ekosistema na biodiverzitet antropogenih staništa kroz lanac/mrežu ishrane (autor i dizajn: Zimić A.)

Terenska istraživanja

U periodu od 2016. do 2017. godine aktivno smo vršili terenska istraživanja na području Posavine na lokalitetu Gromiželj i Čardak gdje smo pretraživali teren u potrazi za vrstama koje obitavaju na obradivim površinama. Ispostavilo se da je najčešća vrsta Pelobates fuscus (češnjarka/napuhnjača) što je i bilo za očekivati zbog fosorijalnog (podzemnog) načina života. Dodatno smo uočili i slijedeće vrste: Bufo bufo (smeđa krastača), Bombina bombina (crveni mukavac), Hyla arborea (gatalnika ili kišnica), Pelophylax ridibundus (barska zelena žaba) i Triturus dobrogicus (dunavski vodenjak). Dodano smo obavili terenska istraživanja u Mediteranskom dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno na obradivim površinama Popovog polja i Blagaja. Ustanovili smo populacije zelene krastače (Bufotes viridis) koja se neočekivano dobro adaptirala na mediteranske uslove, ali i očekivane populacije gmizavaca: krške gušterice (Podarcis melisellensis) i blavora (Pseudopus apodus). Navedeni podaci će imati značaj u budućim istraživanjima.

Analiza ishrane odabrane vrste – Pelobates fuscus (češnjarka)

Izvršili smo ispiranje želudaca na 124 jedinke vrste P. fuscus. 49 % jedinki (n=60) je imalo sadržaj životinjskog porijekla u želucu, dok je kod 20% (n=21) jedinki konstatovano prisutsvo ostataka vegetacije, kamenja (n=10; 10%) i zemlje (n=6; 7%). U okviru biljnog materijala kod dva uzorka, (mužjak i ženka), konstatovani su ostaci arhenije vrste Fraxinus sp., dok je jedan uzorak, (ženka) imao prisustvo algi, i to slijedećih taksona: Oedogonium sp., Epithemia adnata, Rhopalodia gibba, Euastrum sp. i Scenedesmus sp. Ukupan broj jedinki plijena kod ženki iznosi 97 (Min. 1, Max. 9) sa srednjom vrijednošću od 3,2, dok kod mužjaka iznosi 103 (Min. 1, Max. 12) sa srednjom vrijednoću od 3,7. Od ukupnog broj uzorkovanih jedinki (N=204) ističu se pripadnici tri filuma, i to: (1) Arthropoda sa 164 jedinki što čini 80% uzorka, (2) Mollusca sa 29 jedinki što čini 14% uzorka i (3) Annelida sa devet jedinki odnosno 5% uzorka. Od ukupnog, samo je 1% nedeterminisanog materijala životinjskog porijekla. U okviru najbrojijeg filuma Arthropoda se jasno ističu pripadnici klase Insecta (47%) i Diplopoda  (46%).

Može se tvrditi da su češnjarke generalisti kada je u pitanju ishrana, te pokazuju jako malo specijalizacije. Literaturni podaci o ishrani vrste P. fuscus podržavaju datu tezu, jer u ishrani dolazi do velikog variranja u zavisnosti od posmatrane populacije. U analizi ishrane bosanskohercegovačih populacija je jedinstveno jeste veliki postotak životinja iz klase Diplopoda, koje su poznate po tome da luče toksične spojeve poput alkaloida, fenola, hidrogen cijanida, tepenoida i benzokinona i mnogi od ovih mogu da ozbiljno ošteti endoskelet, te kožu i oči predatora. Potrebno je pomenuti da su u analizama ishrane konstatovani predstavnici porodice Elateridae koji se najviše se izdvajuju iz reda Coleoptera, iako predstavnici ovih vrsta imaju efetivan antipredatorski mehanizam (bijeg škljocanjem). S druge strane, vrlo značajno je pomenuti da su mnoge vrste porodice Elateridae poznati kao ozbiljni poljoprivredni nametnici zbog rizofagne ishrane, koji se vrlo teško odstranjuju, čak i insekticidnim djelovanjem. S obzirom da Eliteridae nemaju poznatih ozbiljnih prirodnih neprijatelja, češnjarke se mogu pokazati kao vrlo efikasni predatori i mogu se koristiti u IPM (engl. integrated pest management) programu kroz popularizaciju i izgradnju malih vodenih ekosistema koji bi bili primjerni za reprodukciju češnjarki na mjestima gdje je to potrebno. U prilog tome idu i pronađeni predstavnici iz porodice Cydnidae (Heteroptera) koji se također smatraju štetočinama na usjevima.

Prisutnost i odnos taksa do nivoa reda i porodice u ishrani mužjaka i ženki češnjarke (Pelobates fuscus)