KOJE ZMIJE NALAZIMO U GRADU SARAJEVU? Svake godine u proljeće u gradu Sarajevu dolazi do češćih susreta sa zmijama zbog povećanih aktivnosti vezanih za migracije i parenje. Iako su većinom bezopasne i izuzetno korisne za kontrolu štetočina (pacova, miševa), zmije izazivaju strah među stanovnicima, što često dovodi do njihovog ubijanja čime može doći do narušavanja ravnoteže u ekosistema. Projekat "Gmizavci Sarajeva – Živjeti sa zmijama" ima za cilj edukaciju javnosti o ekološkoj važnosti zmija i humanom postupanju s njima. Kroz edukativne aktivnosti, dokumentarni film i promotivne kampanje, projekat nastoji smanjiti strah, podići svijest i očuvati lokalni biodiverzitet, promovirajući suživot s urbanom faunom.

Na našem logu prikazano je šest stilizovanih vrsta zmija koje možemo naći u Sarajevu. Predstavljamo ih redoslijedom (od vrha prema dnu): Ribarica, Bjelouška, Smuk, Smukulja, Poskok i Šarka. Prve četiri su neotrovne a samo su Poskok i Šarka otrovne. 

Projekat je finansirala Opština Centar Sarajevo

Ribarica (Natrix tesselata)

Izgled: Relativno vitka vrsta srednje dužine (do 130cm, ali u prosjeku 80cm). Glava je duga, uska i jasno odvojena od tijela. Temeljna boja gornje strane tijela je maslinasto zelena, bež ili smeđa, sa redovima manje ili više izraženih crnih kockastrih mrlja koje se mogu spojiti u poprečne linije. Mrlje su izraženije kod mladih jedinki. Trubuh ima karakteristične crne pruge oivičene bijelim, žućkastim ili crvenkastim kockicama.

Stanište: Ribarica je vodena zmija koju možemo naći skoro pa isključivo u blizini vode - blizu riječnih obala, potoka, jezera. Preferira toplije i sporije tokove bogate vegetacijom i podvodnim kamenjem. Ponekad ulazi i u more. U pravilu, nikada nije daleko od vode. U Sarajevu se može naći duž rijeke Miljacke i Željeznice i manjih pritoka (Mošćanica, Koševski potok, Jošanica...). Nije isključeno da uđe u gradske vodovodne i kanalizacijone sisteme pa da se pojaviti unutar gradskih objekata.

Ponašanje (pri susretu): Pri susretu sa čovjekom će pokušati pobjeći. U potpunosti je bezopasna i gotovo nikada ne grize. Sa Bjelouškom često dijeli stanište; od nje je bolji plivač te duže roni (čak i po nekoliko sati) pa je dominantnija u brzim i velikim rijekama. Na kopnu boravi nakon jela, što joj pomaže u varenju hrane. Kada se nađe u opasnosti šišti, širi glavu i oslobađa sekret jako neugodnog mirisa iz stražnjeg tjelesnog otvora i okrene se na trbuh glumeći da je mrtva (plazi jezik i može ispustiti krv iz usta).

Sličnost s drugim vrstma: Izgledom tjelesnih šara može podsjećati na Šarku (otrovnicu). Međutim, osim u Posavini, u BiH su Šarke visokoplaninske populacije pa ako je zmija primjećena na nižoj nadmorskoj visini pored vodenog tijela gotovo sigurno da je u pitanju Ribarica. Postoje i melanistične Ribarice (u potpunosti crne jedinke), koje tada mogu biti zamjenjene sa Smukom ako su primjećene van vode.

Za više info: ovdje

Bjelouška (Natrix natrix)

Izgled: Dostiže dužinu između 1 i 1,5 metara. Tijelo obično maslinastozelene, sive ili smeđkaste boje sa sporadičnim crnim mrljama. Postoje primjerci sa dvije svijetle linije duž leđa. Na zadnjem dijelu glave se nalaze markantne bijele ili žućkaste mrlje u obliku polumjeseca (pa stoga i naziv – Bjelouška). Trbuh je bijel/žućkast sa izraženim debljim crnim linijama koje podsjećaju na pravougaonike.

Stanište: Bjelouška voli vlažna staništa i najčešće se može naći u blizini rijeka, bara, jezera i močvara (preferira stajaće vode). Može se sresti i u šumovitim područjima, livadama i pašnjacima. Doslovno, može se naći svugdje u gradu Sarajevu a treba istaći nalaze vezane za zaštićena područja našeg grada (Vrelo Bosne, Stojčevac, Skakavac, Bentbaša).

Ponašanje pri susretu: Bjelouške su neagresivne zmije potpuno bezopasne za čovjeka. Pri susretu sa čovjekom će odmah pokušati pobjeći ali ako biva zarobljena može siktati; nikako ne grize ali može pokušati imitirati ugriz kako bi ispala opasnija nego što jeste. Kada se osjeća ugroženo, Bjelouška se pravi mrtva – izvrće se na leđa, otvara usta, plazi jezik i ispušta neugodan miris iz stražnje tjelesne šupljine kako bi odbila predatore; ponekad čak iz nosa i usta izbacuju krv.

Sličnost s drugim vrstama: Mladim smukom jer isti ima bijele mrlje iza glave koje podsjećaju na Bjeloušku.

Za više info: ovdje

Smuk (Zamenis longissimus)

Izgled: Smuk dostiže dužinu od 1 do 2 metra, ponekad i više, što opravdava naziv longissimus. Tijelo je vitko, glatko, sjajno i jednobojno, najčešće maslinastozelene, smeđe ili sivkaste boje, s blagim bijeličastim "metalik" prelivima. Trbušna strana je bijela ili žućkasta. Glava je uska, duga i prekrivena jasno izraženim pločastim krljuštima.

Stanište: Živi na nadmorskim visinama od 60 do 2000 m, preferira topla, vlažna i šumovita područja, ali se može naći u živicama, grmlju, livadama, kamenitim terenima i blizu ljudskih naselja. Omiljena su mu sunčana mjesta bogata vegetacijom na prelazu između livada i šuma. U Sarajevu se najčešće javlja u prigradskim područjima poput opština Centar, Ilidža i Vogošća, ali se može naći i u gradskim parkovima i baštama.

Ponašanje (pri susretu): Aktivan je danju, posebno u oblačnim uslovima ili između ljetnih kiša. Izbjegava visoke temperature, pa je ljeti aktivan u sumrak. Odličan je penjač i može se vidjeti na fasadama, drveću ili granama. Uznemiren pokazuje agresivno ponašanje i pokušava ugristi, ali ugriz je, iako neugodan, bezopasan.

Sličnost s drugim vrstama: Mladunci smuka do pola metra imaju tijelo prošarano tamnim mrljama i bijele uške, zbog čega se često miješaju s bjelouškom. Odlikuje ih crna linija od oka do vrata, koja nestaje s godinama, dok tijelo postaje jednobojno.

Za više info: ovdje

Smukulja (Coronella austriaca)

Izgled: Smukulja je vitka zmija dužine 50–90 cm, rijetko do 1 m. Tjelesne krljušti se presijavaju, a boja varira od smeđe, sive do crvenkaste, s tamnijim poprečnim prugama na leđima. Glava je slabo odvojena od tijela, s karakterističnom tamnom mrljom u obliku slova H ili W na stražnjem dijelu. Tamna linija se proteže od nosnice preko oka do iza glave. Trbuh je taman obično tamnosiv, a kod mladih jedinki svjetliji pa čak i narandžast.

Stanište: Naseljava šume, travnjake, kamenjare, močvare i obale vodenih tokova, kao i ruševine, zidiće i slična skloništa. Nalazi se na visinama do 2750 m.n.v. U Sarajevu obitava prigradska područja, padine grada, bašte i parkove, preferirajući zelene opštine poput Centra, Ilidže i Vogošće.

Ponašanje (pri susretu): Posebno je aktivna ujutro i popodne, ali ljeti pomjera aktivnost u sumrak pa čak i tokom noći. Voli osunčana mjestima, na kojima se sunča često u grupama. Pri susretu s čovjekom pokušava pobjeći, ali pri rukovanju može ugristi ili sakriti glavu sklupčana. Ugriz je neugodan, ali bezopasan.

Sličnost s drugim vrstama: Smukulja se često zamjenjuje sa šarkom zbog sličnih šara. Međutim Šarka je kraća i ima zdepasto tijelo te ne bježi nužno od ljudi, dok je smukulja vitka, duža i povučenija. Šarke u BiH se uglavnom nalaze na većim nadmorskim visinama, dok je smukulja češća u nižim predjelima.

Za više info: ovdje

Poskok Vipera ammodytes)

Izgled: Poskok je zdepasta zmija, obično duga do 70 cm, rijetko 90 cm. Ima trouglastu glavu s karakterističnim "rogom" na njušci i vertikalne zjenice. Mužjaci su sivkasti, a ženke smeđe ili crvenkaste, s neprekidnom cik-cak šarom duž tijela. Iza glave mužjaci često imaju tamnu oznaku u obliku slova "V". Trbuh je jednobojan (sivkast, žućkast ili rozkast).

Stanište: Poskok živi na raznolikim staništima: suhim, kamenitim područjima, šumskim rubovima, livadama i obalama vodenih tokova. Nalazi se na visinama do 2500 m.n.v. U Sarajevu je prisutan na zaštićenim područjima (Bentbaša, Trebević, Skakavac) ali i u gradskim naseljima, gdje se obično radi o zalutalim jedinkama.

Ponašanje: Poskok preferira suha staništa, ali se može naći blizu vode i ljudskih naselja. Aktivnosti prilagođava temperaturi i često se skriva u hladu. Ako se osjeća ugroženim, pokušat će ugrist. Oprez!

Sličnost s drugim vrstama: Zbog cik-cak šare i roga teško ga je zamijeniti s drugom vrstom zmije. Ako je rog manji, može se zamijeniti sa Šarganom, koji je manji i živi na višim nadmorskim visinama (planinama), ili Šarkom, koja ima isprekidanu šaru.

Za više info: ovdje

Šarka (Vipera berus)

Izgled: Šarka je zdepasta zmija, obično duga do 65 cm, rijetko do 90 cm. Boja tijela varira od sivkaste kod mužjaka do smeđkaste ili crvenkaste kod ženki, s prepoznatljivom prekinutom cik-cak šarom na leđima. Mlade zmije su često crvenkaste, dok odrasli mogu imati crno tijelo. Trbuh je tamnosiv do crn, a vrh repa odozdo žut, narandžast ili crven. Glava je trouglasta s vertikalnim zjenicama i tamnim prugama u obliku slova V. Donja vilica ima karakteristične bijele krljušti. Postoje u potpunosti crni (melanistični) primjerci. 

Stanište: Živi na vlažnim staništima poput šumskih rubova, livada, močvara. U BiH je uglavnom prisutna na vlažnijim planinama (često nedaleko od planinskih jezera ili manjih vodenih tijela) iznad 1000 m, dok su nizijske populacije rijetke i nalaze se u Posavini. Može se naći na visokim nadmorskim visinama (do 3000 m n.v.)

Ponašanje pri susretu: Aktivna je uglavnom danju, ali ljeti se aktivira u sumrak ili tokom noći. Nije agresivna, grize samo u krajnjoj nuždi. Pri susretu ponekad siktanjem upozorava, posebno trudne ženke, a ako osjeti opasnost, savija tijelo u oblik slova "S".

Sličnost s drugim vrstama: Može se zamijeniti s Ribaricom, koja je duža i brzo bježi, Poskokom koji ipak ima rog na njušci, ili Šarganom, sa kojim često dijeli stanište međutim, Šargan ima kontinuiranu cik-cak šaru i manje je veličine. Može podsjećati i na Smukulju.

Za više info: ovdje